Varga: Nadoknada štete od strane Hitlerove Njemacke i njenih ortaka za nanesene štete u ovom ratu Ljutu borba koju je povela Hitlerova koalicija protiv Sovjetskog Saveza i Evrope doniiela ie za sobom posliedice. Za nanesene štete ovim zemljama Hitlerova Njemacka i njene saveznice zaslužuju kaznu. Dobivam utisak da se izvjesni engleski i americki krugovi zanimaju pitanjem nadoknade štete. Nema sumnje da treba nadoknaditi štetu koja je nanesena u ovom ratu. Ali treba da povucemo iskustvo iz prvog svjetskog rata. Šteta koja je pocinjena na podrucju "Sovjetskog Saveza neuporedivo je veca nego opustošenje Francuske u prvom svjetskom ratu. Isto tako opustošena je Poljska, Ceška, Jugoslavija, Grcka, Belgija. Materijalna šteta Francuske i Belgije u prvom svjetskom ratu iznosila je 14 milijardi zlatnih rubalja. Neki ekonomisti misle da je ta svota preuvelicana, ali ipak ce ona znatno veca. Šteta koja je nanesena na kontinentu Evrope može da se smatra da Iznosi 200 milijardi zlatnih rubalja. Tome treba još pridodati štete nanesene zracnim bombardovanjem u Engleskoj, osim nadoknade za štete u zemljama koje je Nijemacka okupirala. Posanom priznanju Njemaca okupacioni troškovi iznose godišnje 16 milijardi maraka. Ukupna šteta koja ce nanesena porobljenoj Evropi za vrijeme ovog rata zajedno sa štetom nanesenom u avijaciji i plovidbi iznosi 300—400 milijardi zlatnih rubalja. Poslije prvog svjetskog rata po ocjeni Londona stavljen je ultimatum reparacionih troškova od 120 mllijardi zlatnih maraka. Od te svote 2/5 otpada na materijalne gubitke dok 3/5 su kompenzacija osobne štete. Osim toga u sadašnjem ratu treba dodati štetu koja Je nanesena gradanima okupiranih zemalja, kojima je imovina zaplijenjena, pošto su odvedeni na prisilan rad Ako uzmemo u obzir bliski omjer reparacionih troškova koji pada na sve zemlje on iznosi od 800—1000 milijardi zlatnih rubalja. Najveci dio ove svote treba da otpada na Sovjetski Savez. U Sovjetskom Savezu razrušene su citave oblasti, hiljade sela i gradova, milioni ljudi odvedeni su na prisilan rad, znatan dio stanovništva narocito u sjevernim krajevima je istrebljen, osakacen i zmucen. Ogromna Je razlika izmedu ovog i prvog svjetskog rata. Postavlja se pitanje odakle da Njemacka plati sve reparacije? Ona je u stanju da Isplacuje reparacije: 1) iz svog naconalnog bogastva 2) iz kapitala koji je uložen u Inostranstvu, 3) iz narodnog doprinosa posljeratne proizvodnje. Kada Je Njemacka zapocela rat ona je imala lijepe prihode od kapitala koji je izvezen u inostranstvo. Izvezeni kapital je u vidu kredita i akcija. Od njemackih saveznica imala je samo Italija nešto malo investiranog kapitala u inostranstvu. Reparacije treba takode da otplacuju njemacke saveznice, Italija, Finska, Rumunija, Madarska, Bugarska i druge. One mogu da isplacuju reparacije iz svojih nacionalnih bogatstava; Nacionalno bogatstvo sastoji se iz pokretne imovine: željeznica, luckih uredaja, brodova, produktivne stoke, sjemenja itd. Ali ne može se uzeti cijelo nacionalno bogatstvo za isplatu reparacija, jer bi time kocili proizvodnju i one ne bi mogli otplacivati godišnje otplate. Dakle, narodno bogatstvo pokrivalo bi samo manji dio reparacionih troškova. Ovo potvrduje iskustvo iz prvog svjetskog rata kada se tražilo da Njemacka plati sve troškove iz nacionalnog bogatstva zemlje. Poslije svršetka prvog svjetskog rata pokazalo se da Njemci nisu bili u stanju da isplacuju reparacije i da nisu ispunili cak ni 10% svojih nadoknada. Pokazalo se da Nijemci vec poslije 1922 nisu placali reparacije i ako su vikali o pretešklm uslovima otplate. U isto vrijeme Nijemci su imali znatno veci uvoz nego izvoz. Po Vagneru, sadanjem rukovodiocu statisticke uprave zaduženost Nijemaca bila ce velika. Dugorocna zaduženost iznosila je 9 milijardi zlatnih maraka, a kratkorocna 26—27 milijardi. I na kraju otplacivanje reparacija ostalo je samo fikcija. Mora da se naglasi da je najveci teret ovih reparacija snosio radni narod Njemacke. Treba naglasiti da se Nijemci nisu mnogo trudili da vrše isplatu reparacija nego su cak i sabotirali reparacije. 1918 Nijemci su isplatili 51% svoga godišnjeg duga ratnih reparacija, 1919 g. 30%, 1922 i ½ %, a 1923 0 05%. Kakvo je stanje bilo u Njemackoj tada karakteriše I ova cinjenica. Pri stabilizaciji marke 1924 godine dolar je bio izravnat na pet milijona maraka. Iz prvog svjetskog rata može se izvucl iskustvo da se teško može racunati na punu nadoknadu štete. Zato ce potrebno naci drugo svrsishodno riješenje toga problema. Potrebno bi bilo: 1) nadoknadlti štetu placanjem osobne štete, g) Isplatiti štetu prema razmleri štete i nadokniaditi ce onim zemljama koje su najviše stradale. Npr. Poljska, Grcka i druge zemlje kojima je potrebna obnova narodnog gospodarstva. Potrebno je da dobiu reparacije najprije one zemlie koje su najviše stradale i Sovjetski Savez ce srazmjerno najviše stradao, najviše štete podnijelo ce njegovo nacionalno bogastvo. Engleska I Amerika imale su neuporedivo manje gubitke. To su štete nanesene od vazdušnog bombardovanja kao I štete nanesene mornarici. Te gubitke oni mogu nadoknaditi iz vlastitih snaga, Jer njihovo nacionalno bogatstvo nije uništeno. Takvo otplacivanje reparacija je ne samo provedivo nego i svrsishodno za obnovu nacionalnih gospodarstava. Nadoknade štete ne mogu da otplacuju samo Nijemci nego i njihori saveznici Italija, Finska, Madarska, Rumunija. Da bi te zemlje mogle zaista da plate štete koje su nanijele Sovjetskom Savezu i okupiranim zemljama Evrope ima i još jedno svrsishodno riješenje. Zemlje koje su pomagale agresore treba da plate šteta pokretnom imovinom uredajima, mašinama, brodovima, stokom, sjemenom, ugljenom itd. Engleskoj i Americi nisu potrebne takve nadoknade za obnovu gospodarstva jer one s te strane nisu imale nikakvih šteta, Nije opravdano da teret reparacija snose radni narodi tih zemalja. Potrebno je zbog toga konsfikovati imanja onim osobama koje su izazvale požar rata. Da Nijemci mogu vršiti Izvjesna placanja reparacija svake