Prvi dojam što sam ga imao u davnom susretu sa slikarstvom Safeta Zeca bio je: njegovo djelo diše! Sigurno je moja asocijacija bila potaknuta i ikonografskim razlozima, slikarevim izborom motiva, jer su se na brojnim njegovim radovima posebno isticala golema stabla s bujnim krošnjama, što su takoreci prekoracivala granice kadra, svojim grananjima i tokovima sabirala energiju prema .— središtu i istodobno ekspanH dirala prema zracnom besÐfl kraju, slobodnom prostoru, nastavku univerzuma. Ali moja .....

Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.